Kad bi maratonci trčali maratone brzinom kojom ja objavljujem maratonske postove o crtićima, utrke bi bile višetjedna događanja za koja biste trebali uzeti godišnji kako biste ih mogli pratiti. Još smo uvijek u maratonu Dreamworksovih crtića. Ne dajte da vas tempo od po jednog crtića i posta mjesečno zavara - ipak se krećemo!
Danas sam gledala crtić "Shark Tale" ili u hrvatskom prijevodu "Riba ribi grize rep" (hrvatski prijevodi naslova filmova i crtića rijetko kad imaju veze s originalom, ali ne može se reći da nisu kreativni). Za sve koji možda niste sigurni o kojem se crtiću radi, evo slike.
Godinu i pol nakon što je premijerno prikazan Disneyjev legendarni crtić "Potraga za Nemom", Dreamworks je predstavio svoju viziju života pod morem u crtiću "Shark Tale". Iako su mnogi tada optužili Dreamworksove animatore i scenariste za nekreativnost i kopiranje Disneyjevog hita, činjenica je da su Nemo i Shark Tale zapravo nastajali istovremeno. Disneyjev je studio raspolagao s većim brojem animatora, naprednijom tehnologijom i s više novaca pa je Nemo, sasvim očekivano, dovršen i prikazan godinu i pol ranije.
Upravo je Nemo možda krivac za svojevrstan neuspjeh ovog Dreamworksovog crtića. Dva kino hita gotovo iste tematike u manje od dvije goine jednostavno ne mogu požeti isti uspjeh. Zanimljivo, oba su crtića bila nominirana za Oscara u kategoriji najboljeg animiranog filma (ne iste godine, naravno). Nemo je dobio Oscara, a Shark Tale je ostao praznih ruku.
No ovaj je Dreamworksov crtić svojom animacijom, pričom i nadasve sinkronizacijom privukao ponešto stariju publiku od one koja je Nema učinila kino hitom. Osim apsolutno bombastičnom sinkronizacijskom postavom (glavnim likovima glasove u originalu posuđuju Will Smith, Renee Zellweger, Angelina Jolie, Robert De Niro, Martin Scorsese, Jack Black i Ziggy Marley) crtić i svojom radnjom i glavnim forama prvenstveno podilazi odraslijoj publici.
(U ovom clipu pogledajte sponzorušu Lolu kojoj glas posuđuje Angelina Jolie.)
(U ovom clipu pogledajte dvije meduze; jednoj od njih glas posuđuje Ziggy Marley, sin Boba Marleyja, a kao hommage njemu su ove dvije meduze zapravo i dobile svoja mjesta u ovom crtiću.)
Od Nema se ipak najviše razlikuje radnjom.
Oscar je malena riba koja radi u praonici kitova i sanja o boljem životu. Kad se igrom slučaja zatekao u blizini mrtvog morskog psa koji je terorizirao njihovo riblje naselje, ostali stanovnici zaključili su da ga je Oscar ubio i počeli ga slaviti kao heroja. Kako je napokon postao bogat i slavan kao što je i sanjao, Oscar nikome nije priznao da zapravo uopće nema veze s ubojstvom strašnog morskog psa. Međutim stvari se vrlo brzo zakompliciraju kada Don Lino, otac ubijenog morskog psa, čuje da se ribica Oscar hvali ubojstvom njegovog sina. U priči koja slijedi, Oscar otkriva obje strane medalje bogatstva i slave; otkriva prave prijatelje i ljubav. Da, i ima pomoćnika dupina koji je zapravo morski pas vegetarijanac.
Ovaj sam crtić zavoljela još kad sam ga prvi puta pogledala. Oduvijek me fascinirao svijet životinja pa zato volim crtiće poput "Život buba", "Mravi", "Potraga za Nemom", ali i filmove kao što je, recimo, "Draga, smanjio sam djecu". Taj sam film doslovce sanjala godinama, gledala ga više puta godišnje i zamišljala kako bi neopisivo zanimljivo bilo da se zaista možemo smanjiti na veličinu kukca i promatrati mrave, kukce, leptire, paukove i ostale male životinjice kako žive. Vjerujem da nisam jedina koja je iz djetinjstva ponijela tu očaranost nedodirljivim životinjskim kraljevstvima pa zato valjda i postoje crtići koji se trude dočarati ih nam.
Ako volite crtiće koji spajaju dječju tematiku s onom koja je djeci nezanimljiva, ali ju zato odrasli jako dobro primijete, onda je ovo crtić za vas. Don Lino u ovom crtiću je zapravo mafijaški Capo, a ostali morski psi su uvaženi članovi mafije koja se, kako i priliči, nastanila u olupini Titanica (nema veze što tropske životinje nikad ne bi preživjele na dubini ni lokaciji na kojoj se stvarna olupina nalazi). Isto tako, tu je i meni osobno najzanimljiviji lik, morski pas vegetarijanac, Lenny. Rekla bih, zapravo, da Lenny uopće nije vegetarijanac. Mislim da samo nije izašao iz ormara, ako znate na što mislim. :)
Ponekad kad pišem postove o crtiću kojeg sam gledala imam osjećaj da pokušavam prodati muda pod bubrege jer mi je jasno da odrasle takve stvari naprosto ne zanimaju. Ali ovaj crtić mirne duše mogu preporučiti svima jer znam da će ga zavoljeti široki raspon generacija.
Kad smo već kod generacija, oprostit ću se s vama za danas s jednom zanimljivom činjenicom koju sam sama otkrila. Nemojte se ljutiti ako vam je već poznata. Dakle, primijetila sam da što se tiče zanimanja za sve što se smatra dječjim postoje tri doba u ljudskim životima. Najprije dječje doba u kojem je fascinacija i imaginacija na vrhuncu, zatim adolescentsko i odraslo doba u kojem ljudi zaborave da su bili djeca pa ih ništa slično ne zanima; i napokon, starost koja je zapravo ista kao i ono prvo doba - djetinjstvo. Još nisam upoznala starčeka ili staricu koji se nisu razveselili crtićima, slikovnicama, dječjim pjesmicama ili igračkama. Kako je u životu sve lijepo zaokruženo - dok se upoznaješ sa životom si dijete i kad se s njim pozdravljaš - opet si dijete. :)
Do čitanja!
Paula
No comments:
Post a Comment