Današnji crtić, zapravo je svojevrsna himna ovog bloga i cijele ideje gledanja crtića. Broj 5 u našem maratonu je "Petar Pan" ili dječak koji nije želio odrasti. Gotovo i nema osobe koja nije čula za Petra Pana, Zvončicu, Kapetana Kuku i ostalu ekipu iz Nigdjezemske. Zato odmah počinjemo naše putovanje prema drugoj zvijezdi nadesno i ravno do jutra!
Kad gledamo Petra Pana, gledamo ekranizaciju priče koja je bila najdraža Waltu Disneyju. Iako je crtić trebao biti napravljen i prikazan još 1935., stvari su se zakomplicirale za Walta Disneyja kada nije uspio kupiti autorska prava na priču o dječaku koji nije želio odrasti. Kad je napokon dobio autorska prava, u žaru Drugog svjetskog rata, Amerika je također ušla u rat i Disneyjev je studio bio primoran proizvoditi crtiće i filmove koji su služili kao ratna propaganda. Iako se nakon rata studio jedva izvukao iz financijske krize, Walt nije odustajao od ekranizacije Petra Pana pa je 1953. napokon izašao crtić koji smo danas gledali.
Petar Pan je jedan od onih crtića koji se lako gledaju jer imaju sve što djeca traže u crtićima - likove s kojima se mogu poistovjetiti, zanimljive negativce koji nisu jako strašni, čaroliju, puno radnji koje je lako pratiti...
Priča počinje u kući londonske obitelji Darling. Wendy je starija sestra Michaelu i Johnu koja im uvijek priča priče o Petru Panu. Petar Pan pojavljuje se u pravi trenutak - baš kada gospodin Darling odluči da je vrijeme da Wendy odraste i dobije svoju sobu. U potrazi za svojom sjenom, Petar dolazi k Wendy, Johnu i Michaelu i kada čuje da Wendy mora odrasti, odlučuje ih "spasiti" i odvesti ih u Nigdjezemsku. Pred Nigdjezemskom vječitu stražu drži kapetan Kuka koji se želi osvetiti Petru jer mu je odsjekao ruku. Djeca u Nigdjezemskoj upoznaju izgubljene dječake, a Petar im predstavlja Wendy kao njihovu majku. Osim izgubljenih dječaka, na otoku su i sirene i Indijanci. Tako se u Nigdjezemskoj razvija prava mala avantura za sve likove na otoku.
Vjerna pratilja Petru Panu je i malena džepna vila Zvončica i ona je razlog zašto volim Petra Pana od prvog gledanja - do danas, ona je moj najdraži lik iz Disneyjevih crtića. Iako ne govori, njezina je osobnost i više nego očita. Njezina ljubomora i temperament doveli su Petra, Wendy, Johna i Michaela u veliku nevolju, ali na kraju je shvatila svoju pogrešku i ispravila ju spasivši im živote od kapetana Kuke.
Kao pravi Disneyjev crtić iz prve polovice prošlog stoljeća, prepun je divne glazbe. Osim orkestralne glazbe koja prati svaki pokret svih likova i razvoj radnje, naslušat ćete se puno glazbenih brojeva - posebno zborskih.
Ovaj crtić poručuje nam jasno i glasno da trebamo uvijek ostati djeca. Ako već ne možemo fizički, onda bar zadržati onaj mali djelić vilinske prašine u nama koja nam pomaže letjeti. Divna je poruka i ona da se snovi ostvaruju. "Sve što trebaš su vjera i malo vilinske prašine!"
Zar to nije tako? Ako vjeruješ da možeš, vilinska prašina doći će u oblicima koji su ti potrebni da ostvariš san. Netko tko ti može pomoći, svakodnevna vježba, motivacija - sve to možemo gledati kao vilinsku prašinu. I - vrlo važno - sretne misli! Prva lekcija o letenju koju je Petar dao djeci je - mislite sretne misli! Doista, optimizam već sam može obaviti pola posla.
Danas je Dan očeva i zato mi je posebno draga bila lekcija koju su djeca naučila na otoku - ona o važnosti roditelja. Wendy im je pjevala o majkama, ali izgubljenim dječacima zapravo nedostaju oba roditelja. Mama i tata veliki su dio djetinjstva svakog djeteta, čak i ako ponekad djeca to ne razumiju. Wendy se ljutila na oca jer je zbog njega morala odrasti, ali na kraju je jedino logično rješenje bilo - vratiti se kući, natrag u roditeljski zagrljaj. Na kraju je Wendy doprinijela tome da se i njezin naizgled bešćutan otac sjeti svog djetinjstva s osmjehom i nostalgijom.
Ne želim vas puno zamarati svojim tipkanjem. Petar Pan stvarno je crtić koji morate pogledati. Iako mi je namjera oduševiti vas za svaki o kojem će na ovom blogu biti riječi, znam da se svi ne mogu dopasti svima. Ali ovo je bezvremenska priča i odgovara svim generacijama. Moj pokojni deda volio je gledati crtiće s nama. A više puta našla sam ga da ih gleda i sam, bez unuka. Petar Pan jedan je od crtića koje smo gledali zajedno i to mi je jedna od najljepših uspomena na njega - kad smo se zajedno smijali istim scenama i zajedno uživali u istoj glazbi. Jer doista nema ljepšeg trenutka od onog kad u tijelu starca kroz pukotinu osmijeha ugledaš dijete.
VAŽNA PITANJA, VAŽNI ODGOVORI
- Traje li dugo? Ne. Sat i 10 minuta.
- Mogu li ga gledati klinci? Mogu i trebaju.
- Muzika? Tipična za Disney i doista prekrasna.
- Ima li zločestih likova? Ima, ali više su smiješni, nego zločesti.
- Ima li sretan kraj? Ima.
- Najbolji dio? Petrova lekcija o letenju (imate ju i u filmiću gore).
Sutra gledamo "Winnie the Pooh"!
Paula
No comments:
Post a Comment