Prvi pogledani crtić u projektu 45 dana Disneyja je 101 Dalmatinac. Ako se ne možete sjetiti koji je to crtić ili mislite da se radi o sto i jednom momku iz Dalmacije, evo vam slika da razjasnimo situaciju.
Za početak ću se samo kratko osvrnuti na način odabira filmova - vrlo jednostavno: filmove sam poredala po rednim brojevima od 1 do 45 i svaki dan pitam nekog (prijatelje, obitelj) da kaže jedan broj. Film pod tim rednim brojem je film koji ću sljedeći gledati.
Današnji broj odabrala je moja sestra, Franka, i moram priznati da ne mogu zamisliti bolji izbor za početak ovog maratona!
Zato se odmah vraćam na film koji je prava poslastica!
1957. godine, Walt Disney pročitao je knjigu o sto i jednom psiću s crnim točkama. Priča mu se toliko svidjela da ju je odmah odlučio podijeliti sa svijetom i približiti ju djeci. Iako su u početku animatori gotovo odustali od izrade ovog crtića zbog velikih troškova nove tehnologije animacije, na kraju je crtić ipak završen i 1961. prikazan prvi puta u kinima diljem svijeta.
Da ne bi sve ostalo na suhim činjenicama, želim vam zapravo dati onaj jedan razlog zbog kojeg morate pogledati film! Sjećate li se 17. svibnja 2014.? Na taj su dan u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji počele katastrofalne poplave koje su ljudima uništile gotovo sve što su imali. Priča u 101 Dalmatincu nije o poplavama, nije čak ni o prirodnoj katastrofi, ali je svakako priča o snazi zajedništva koje u najtežim trenucima može doprinijeti sretnom kraju.
U ovom se crtiću dogodilo nešto strašno i u nedostatku bolje ideje, životinje su odlučile potražiti pomoć od drugih životinja. Čak i kad se počelo činiti da nitko ne čuje njihov vapaj, glas se brzo proširio i sasvim neočekivani likovi počeli su priskakati u pomoć ne tražeći ništa zauzvrat.
Vrlo rado uspoređujem ovaj crtić s poplavama. Znam da ih se još sjećate i da vijesti koje smo tada slušali još odzvanjaju u vašim ušima. U tih nekoliko dana nekako smo zaboravili podijeliti se na lijeve i desne, Hrvate i Srbe, katolike i muslimane... Važno je bilo pomoći. Svatko koliko je mogao i znao, ali ipak od srca. S ljudskim je tragedijama možda najlakše suosjećati.
Gotovo istu situaciju gledala sam u crtiću gdje su sasvim neočekivane životinje postajale saveznici i prijatelji. Mačka koja pomaže psićima? Gotovo jednako nezamislivo kao i katolik i musliman ujedinjeni u molitvi i zajedničkom prikupljanju pomoći.
Posebno su me oduševili načini prenošenja poruke među životinjama. Danas se to obavlja putem medija i interneta. Ako nešto objavite na fejsu, već za pola sata pola svijeta može znati za to. Životinje su imale, međutim, nešto jednostavniji način komuniciranja i to mi je jedan od najboljih dijelova filma.
Priču će vam ispričati simpatičan pas Pongo koji svog vlasnika naziva ljubimcem. Ta me zamjena uloga odmah u početku osvojila. Radnja se događa u Londonu pa ne nedostaje i šarmantnih britanskih naglasaka, šetnji u parku i ispijanja čaja. Nekako sam navikla da Disneyjevi crtići obiluju pjesmama. U ovom nije tako (iako je jedan od likova glazbenik), ali jedan je glazbeni broj posebno zanimljiv. Ujedno predstavlja i glavnu negativku ovog filma koja je, uz psiće, vjerojatno prvo na što ljudi pomisle kad im se spomene 101 Dalmatinac.
Gledajte na vlastitu odgovornost, zarazna je i dugo ostaje u uhu! :)
VAŽNA PITANJA, VAŽNI ODGOVORI
- Traje li dugo? Ne. Sat i 20 minuta.
- Mogu li ga gledati klinci? Naravno. Crtić je i uz to je sladak da bole zubi.
- Muzika? Ako ne brojimo orkestralnu pratnju tijekom cijelog filma, ima je malo, ali je dobra.
- Ima li zločestih likova? Ima. Jedna zločesta teta i dva lika koja podsjećaju na lopove iz "Sam u kući".
- Ima li sretan kraj? Ima! :)
- Najbolji dio? Prenošenje i dešifriranje poruka među životinjama. :)
Čujemo se opet sutra. S pasa smo prešli ravno na mačke - sutra gledamo "Mačke iz visokog društva"!
Paula
No comments:
Post a Comment