Danas smo pogledali zadnji, 45. crtić u ovom maratonu Disney klasika! Čast da zatvori ovaj niz dobio je crtić "Knjiga o džungli", u originalu "The Jungle Book".
Budući da smo crtiće birale spontano, poput lutrije, nekako sam se nadala da će posljednji crtić biti jedan od onih starijih kojih se možda sjećaju samo oni malo stariji, dok oni mlađi za njih nisu ni čuli. Posrećilo mi se jer ovaj je crtić također posljednji crtić starije generacije, odnosno posljednji crtić na kojem je radio sam Walt Disney prije smrti. 15. prosinca 1966., Walt Disney je umro, a crtić je u kinima izašao u listopadu 1967. Budući da studio tada nije radio na više crtića istovremeno, već se posvetio samo Knjizi o džungli, a znamo i da je Walt Disney u to vrijeme već duže bolovao od raka pluća, možemo zaključiti da je to crtić kojim se oprostio od svoje publike, što ga, ako mene pitate, čini vrlo posebnim.
Knjiga o džungli priča nam priču o dječaku Mowgliju, siročetu koji se kao beba našao usred džungle. Pantera Bagheera odnijela ga je vukovima koji su ga othranili i odgojili, ali su ga nakon deset godina odlučili vratiti ljudima jer se u džungli pojavio opasni tigar Shere Kan. Bagheera i Mowgli putuju prema ljudskom selu i usput nailaze na mnoge životinje. Podli piton Kaa pokušat će svojim hipnotičkim vještinama pridobiti Mowglija u svoj smrtonosni zagrljaj, a putem će sresti i opuštenog medvjeda Balooa. Upravo Baloo će Mowgliju pokazati zabavnu i bezbrižni stranu života koju uz Bagheeru nije mogao upoznati.
Osim Kaa i Balooa, susreću i društvo majmuna kojima Bagheera i Baloo smetaju, ali čak ni majmunima glazba nije stran pojam.
Ako volite starije Disneyjeve crtiće, vjerujem da ste dobro upoznati s ekipom iz džungle. Nakon 45 crtića, poruka ovog me nimalo ne iznenađuje. Disney nas podsjeća da smo, iako različiti izvana, jednaki ispod kože. Svi imamo želje, osjećaje, potrebe, sitna zadovoljstva i stvari koje nam slamaju srce. Prijateljstvo koje raste i cvate usprkos razlikama među prijateljima, sigurno će biti čvrsto.
45 crtića kasnije, moram priznati da sam na neke stvari počela gledati drukčije. Zapravo, samo se trudim biti više poput djeteta. Oni koji me poznaju možda će reći da je to nepotrebno jer sam dovoljno djetinjasta, no nisam na to ni mislila. Puno sam puta pisala o dječjem načinu razmišljanja i njihovom pogledu na svijet. Djeca su generalno optimisti, vide u ljudima samo ono dobro, traže prijatelje među onima s čijom su nutrinom kompatibilni, a ne među onima koji se oblače na određen način; djeca ne kompliciraju stvari, imaju hrabrosti slijediti svoje male ili velike snove, iskrena su, dive se svemu i iskreno uživaju u sitnicama. Sa svim gore navedenim mnogi se odrasli ne bi mogli poistovjetiti, a mislim da su te poruke u Disneyjevim crtićima najglasnije. Kad bih mogla odabrati jednu rečenicu kojom bih sažela sve poruke iz svih 45 crtića, napisala bih: BUDITE DJECA! Ne "Budite poput djece", već stvarno, budite djeca. Usprkos društvu koje viče da ste odrasli samo ako izgledate ovako ili živite onako; ako volite ovo ili slušate ono; ako mislite ovako ili radite onako. Nađite način da budete djeca.
Čitamo se i dalje, još su mnogi crtići ostali neodgledani i mnoge teme nedirnute. Podsjećam vas da "Kako ostati dijete" možete i lajkati na Facebooku ovdje. Do sljedećeg čitanja pozdravljam vas rečenicom dana: BUDITE DJECA!
Paula
No comments:
Post a Comment