Onaj u kuhinji

Bok svima!

Danas gledamo crtić „Ratatouille“. Priča o štakoru Remyju koji voli kuhati… Možda već znate. Ako ne znate – pogledajte crtić.

Budući da danas nemam inspiracije, morat ću malo organizirati svoj mozak. Na ovaj način…

1. Svatko može kuhati!

   Prva je to poruka koju čujemo u crtiću. I iako nisam kuharica niti neka velika obožavateljica hrane, mogu se složiti s time. Svatko može kuhati. Bilo da si čovjek ili štakor, kuhar ili trgovac, možeš kuhati! No, smatram da bi ta poruka jednako dobro zvučala kad bismo infinitiv „kuhati“ zamijenili infinitivom, recimo… „pjevati“. Ili „crtati“. Ili „pisati“. Jer poanta ove poruke nije u infinitivu „kuhati“, već u bilo čemu što radiš. Istina, za neke je stvari potreban talent. Ne može svatko biti šef kuhinje u restoranu s pet zvjezdica, ali svatko može pripremiti ukusno jelo za obitelj. Isto tako, svatko može pjevati, crtati, pisati… Ali za to nam je potrebno malo truda, malo više vremena i puuuuuuno upornosti.

2. Timski rad!

   Od timskog rada s timom od dvije osobe, do timskog rada s timom od osoblja kuhinje, potrebna je dobra organizacija. Bilo da se radi o nekom velikom projektu za tvrtku, ili malom projektu u školi ili jednostavno očekujete goste kod kuće, uvijek se potrebno rasporediti. A čar timskog rada leži u nama samima. Mi, ljudi, smo svi različiti. Svi imamo različite osobnosti i talente koje možemo iskoristiti. Neki su jednostavno rođeni da budu vođe, neki su tihi i povučeni. Neki imaju poseban talent, drugi se za ostvarenje cilja moraju potruditi. Ali to već svi znamo. Međutim, ja bih se htjela usredotočiti na još jednu stvar koji svaki tim treba. A to je povjerenje. Kao tim moramo vjerovati jedni u druge i vjerovati jedni drugima. Samo tako ćemo uistinu i ostvariti taj određeni cilj.

3. Ta jedna zakon scena za sve feministice i feministe!

   Ta scena je jednostavno zakon! Nađite ju sami kad gledate film, ne možete ju promašiti. Zanimljivo je što ta scena otvoreno progovara o ulozi žene u kuhinji. Jedine žene u kuhinji. Neustrašiva žena koja, kao luda, vitla noževima. Govori o trudu koji je morala uložiti da se probije u kuhinju jednog od najboljih restorana u Parizu. Tu ženu ne možete ne voljeti, ali ponekad je malo strašna. Na primjer u toj sceni.

4. Svi oni savjeti za kuhanje u filmu!

   Iako sama ne kuham pa ne znam jesu li ti savjeti uopće točni, zapisujem ih. Za budućnost. Da znam.

5. Prijatelji, obitelj ili snovi?

   Zašto ne sve? Nije nemoguće. Jer obitelj ti nije obitelj ako ti zabranjuje sanjati. Ona te spušta na zemlju kada odletiš previsoko i pomaže ti da uspiješ u svome naumu. A prijatelji su obitelj koju sam biraš pa isto vrijedi i za njih. Ponekad je teško odabrati jer svatko zauzima svoje mišljenje, svatko vuče na svoju stranu. Za rješavanje takvih problema nemam konkretan savjet. Najbolje je poslušati svaku stranu, ali pri tom ne zaboraviti na sebe. Tu bi mogla pomoći ona jučerašnja lekcija, „hakuna matata“. Baš kao i za malog Remyja, koji je mijenjao „temu“ (obitelj, snovi, prijateljstvo, obitelj, prijateljstvo…), i nama će se stvari posložiti u svoje vrijeme. Na nama je da prihvatimo svaki dan i iskoristimo naše talente najbolje što znamo i umijemo.

6. Uvijek traži ono što je dobro u drugima!

   Bilo da se radi o cijeloj skupini ili samo jednoj osobi, uvijek je potrebno pronaći ono što je dobro u drugima. Ono što me iznenadilo u crtiću bila je ta Remyjeva osobina. Čak i nakon što mu je njegov otac pokazao što ljudi (mi) rade sa štakorima, Remy se nije dao obeshrabriti. I to me iznenadilo. Mislila sam da će Remy odustati, poslušati svog oca i početi raditi solo. Ali nije. Remy nije odustajao od svog ljudskog prijatelja. Njegov optimizam me iznenadio. I njegova volja da riskira. Za jednog malog štakora, Remy ima veliko srce!

7. Anton Ego!

   Moj omiljeni lik u crtiću. Njegov hladan stav, njegov dizajn, njegov ego! Taj lik je super! Ali zanimljivo je kako jedan takav lik koji je naizgled hladan i bezosjećajan može ispasti tako dubok. Pratimo ga na putu od osobe koja je, na neki način, ubila jednog od najvećih kuhara svih vremena, do osobe koja se vraća u djetinjstvo i postaje radosnija i puno ljepša iznutra. A jednom kada se promijeni njegova unutrašnjost, promijeni se i njegov vanjski izgled. Mislim da bi on bio savršena ikona za ovaj blog. Poanta je u odraslima koji su zapravo djeca (iako blog ne isključuje pravu djecu). Anton Ego nije isprva bio takav. Ali to jedno jelo, koje u stvarnom životu može biti jednostavno jedan osmijeh ili jedno dobro djelo, promijenilo ga je iz temelja. Iz odrasle osobe čiji se ego može rezati nožem, on se promijenio u radosnu osobu sa srcem djeteta.  I iako ga u filmu ne čujemo kako izgovara te riječi, ja sam sigurna da je on barem jednom rekao: „Ne želim odrasti!“

Želim vam se ispričati zbog današnjeg nedostatka inspiracije. Ja sam uživala u crtiću, ali jednostavno nisam mogla pronaći riječi. Mislim da bi ovo bilo mnogo zanimljivije da sam ispisala sve svoje misli tijekom gledanja crtića, ali to bi bilo puno duže. Stoga vam se ispričavam još jednom i odjavljujem se.

VAŽNA PITANJA, VAŽNI ODGOVORI

• Traje li dugo? Jedan sat i pedeset minuta (što je skoro dva sata!).
• Mogu li ga gledati klinci? Naravno! Iako smatram da bi ga malo veći klinci bolje razumjeli.
• Muzika? Nije toliko upečatljiva i zarazna, ali je svakako divna i puna francuskih melodijica.
• Ima li zločestih likova? Ima. I on izgleda ko Gollum. (Ironično, glas mu posuđuje Bilbo).
• Ima li sretan kraj? Ima.
• Najbolji dio? Dok  Remy i njegov ljudski prijatelj uče surađivati.

Sutra gledamo "Oliver & Company". Do čitanja.

Franka