Danas je Dan planeta Zemlje, a s njim smo (prigodno ili malo manje prigodno) gledali crtić "Tarzan". Za Tarzana ste, sigurna sam, već čuli ili ste ga gledali, bilo kao film, dugometražni crtić ili neki od crtića u nastavcima koji su se prikazivali na telki.
"Tarzan" je zadnji crtić Disneyjeve renesanse i zadnji u prošlom stoljeću koji je doživio velik uspjeh. Moram priznati da mi je, iako je bio vrlo popularan crtić i puno sam o njemu čula, nekako uspio promaknuti pa sam ga danas gledala prvi put.
Ovaj je Disneyjev crtić snimljen prema knjizi Edgara Ricea Borroughsa o istoimenom junaku i crtić se prilično čvrsto drži priče koju je zapisao pisac. Promijenjen je jedino kraj kako bi odgovarao Disneyjevom tipičnom happy endu u kojem svi glavni likovi moraju preživjeti i ljubavna priča se, ako postoji, mora sretno završiti.
"Tarzan" je zapravo priča o traženju identiteta i upoznavanju različitosti u svijetu. Tarzan je dječak iz potpuno civilizirane obitelji koji je usred prašume ostao bez roditelja i tamo ga je posvojila gorila Kala koja se o njemu brinula kao majka o sinu i odgojila ga kao jednog od gorila. Za Tarzana počinje pustolovina kada u prašumi nailazi na istraživačku ekipu sastavljenu od Jane Porter, njezinog oca i Claytona, njihovog tjelohranitelja.
Prvi Tarzanov susret s ljudima posebno je dramatičan jer se nitko od nas ne može staviti u taj položaj niti se, vjerojatno, u njemu zamisliti. Svatko je od nas od prvog trenutka života odrastao uz ljude, prva su nam sjećanja vezana uz ljude, prve su riječi vjerojatno bile nazivi za ljude koji sam nam najbliži...
Jane Porter u prašumu je došla istraživati gorile, no nije imala puno uspjeha. Njezino je vrijeme okupirao Tarzan kojeg je učila govoriti i upoznavala ga s ljudskim običajima i navikama. Među njima se od početka razvijala ljubav koja je na puno načina različita od ljubavnih priča koje smo navikli gledati u Disneyjevim crtićima.
Iako se može pohvaliti prekrasnom pričom, u području glazbe crtić je malo zakazao. Počeo je dobro - na početku slušamo i gledamo Kalinu uspavanku koja je doista prekrasna.
Kasnije nam crtić donosi još nekoliko glazbenih brojeva koji nisu pamtljivi poput Kaline uspavanke.
Spominjala sam ranije da je danas Dan planeta Zemlje. Ovaj crtić donosi nam prekrasan pogled na život u divljini, kako mi "civilizirani" ljudi to volimo nazivati. No volim razmišljati da zapravo dobivamo prekrasan uvid u to kako čovjek može živjeti i biti jedno s prirodom, imati sve što mu je potrebno - od hrane, vode, odjeće do prijateljstava. Obično se Dan planeta Zemlje obilježava tako što se ljude podsjeća da smo se previše uzoholili i počeli uzimati svoj planet zdravo za gotovo. Jer, budimo iskreni, to je jedini planet koji nam je poklonjen. U tisućljećima i tisućljećima koje smo proveli na Zemlji, još nismo otkrili planet koji bi nam mogao biti dostojna zamjena za Zemlju. Možda je baš zato prekrasna poveznica s današnjim danom netaknuta priroda (iako nacrtana i animirana) koju gledamo u crtiću. I opet, ona vječita suprotnost koju crtići toliko vole - priroda i njezin mir koji remeti čovjek. Čovjek koji prirodu smatra divljinom, a sebe civiliziranim. Ako imate malo vremena, zamislite se malo nad tom činjenicom. :) Sjetite se koliko ste puta u divljini pronašli mir. Zvuči pomalo kao oksimoron.
Uz sve ove scene iz crtića, želim vam da vam svaki dan bude Dan planeta Zemlje. Želim vam da budete osvješteni pojedinci koji znaju da nam je darovan samo jedan planet na kojem možemo živjeti. Ostalih 7 (ili 8 ako ste emocionalno vezani za Plutona) su samo susjedi kojima možemo mahati dok ih noću promatramo na nebu. I opet, sjetite se - zvijezde najjače sjaje u divljini gdje čovjek još nije zapalio svoja svjetla.
Do sutra!
VAŽNA PITANJA, VAŽNI ODGOVORI
- Traje li dugo? Sat i pol.
- Mogu li ga gledati klinci? Mogu.
- Muzika? Ima je i u redu je. :)
- Ima li zločestih likova? Ima, ali nisu prestrašni.
- Ima li sretan kraj? Ima.
- Najbolji dio? Jedan malo duži dio u kojem gledamo Jane kako Tarzana uči biti čovjek.
Sutra gledamo "Nebesa"!
Paula
No comments:
Post a Comment