Ja sam Franka, Paulina sestra i jednako sam zaljubljena u crtiće!
Danas je na meni red! Četvrti u Disneyjevom maratonu je "Bambi"! Sigurna sam da ste za njega svi čuli, a vjerojatno ste ga i svi gledali. Da se podsjetite, evo slike:
1942. godine, Disney nam je darovao prekrasnu priču o
odrastanju, ljubavi, životnim radostima, ali i poteškoćama. Bio je to crtani
film Bambi koji živi još i danas.
U svakome od nas krije se mali Bambi. I mi, baš poput
Bambija, neprestano rastemo, kako tjelesno, tako i u duši. I mi svakog dana,
bez obzira jesmo li stari ili mladi, naučimo nešto novo. Vjerujem da u ovoj
prekrasnoj priči, svatko može pronaći svoj davno zaboravljeni, izgubljeni,
prašnjavi djelić duše.
Ono što, barem meni, ovaj crtani film čini tako posebnim
jest manje govora. Umjesto toga, Disney nas je opet počastio prekrasnom
glazbom. A za oči je prava poslastica gledati ovaj film, koji izgara čarolijom
boja. Gledamo li film zatvorenih očiju, naslađivat ćemo se prekrasnom glazbom,
a začepimo li uši, vidjet ćemo pravo umjetničko djelo, živo, u pokretu!
Ono po čemu se Bambi
razlikuje od ostalih Disneyjevih crtića jest sama radnja, koja se ne temelji na
borbi između dobra i zla, odnosno glavnog lika i negativca, već na praćenju
životnog puta. Pratimo životnu priču laneta, čije je djetinjstvo veoma slično
ljudskome. Da, njegovo djetinjstvo predstavlja idealno ljudsko djetinjstvo. Ali
što mislim kad kažem idealno? To znači da Bambi u djetinjstvu uči, igra se,
suočava se s izazovima koje, uz pomoć svojih bližnjih, lako rješava. Ali Bambi
se suočava i sa strahom, tugom, gubitkom. To je ona mračna strana djetinjstva,
ali tu stranu ne smijemo zanemariti, niti joj dati da njezina sjena ubije onu
svjetlost djetinjstva. Iz te mračne strane trebamo učiti, kako bismo mogli
izrasti u bolje osobe. Taman i svijetao put postoje u svakome od nas, ali samo
mi možemo i moramo izabrati kojim ćemo putem ići.
Osim što se možemo lako poistovjetiti s likovima u crtiću,
ne smijemo zaboraviti da smo ljudi, a upravo su ljudi ovdje glavni negativci. U
crtiću ih ne vidimo, ali znamo za njihovu prisutnost. Poistovjećujući se s
likovima i navijajući za njih, mi se počinjemo plašiti ljudi, počinjemo se
plašiti nas samih. U tome se, za sve
ljude svijeta, skriva veoma dobra i zanimljiva pouka. Ne smijemo doći do toga
da se bojimo samih sebe. Jer ako do toga dođe, onda smo sami, nezaštićeni i
najranjiviji. Onda nam prijeti propast. Kako to možemo zaustaviti? Moramo biti
puni razumijevanja, kako i za druge ljude, tako i za životinje. Ali moramo biti
i puni razumijevanja za sebe. Život je dan meni,
život je moj, ako ne razumijem sam
sebe, tko će me drugi razumjeti?
Prekrasan lik u ovom crtiću jest i Bambijev otac. Na njega
ću gledati s kršćanske strane jer za njega se lako može reći da predstavlja
Boga. Bog je uvijek s nama, tiho nas prati i gleda, ohrabruje nas, pomaže nam,
opominje nas kada je to potrebno. Kada je Bambijeva majka umrla, kada se Bambi
osjećao najranjivije, beznadno, tada je došao njegov otac. Tako i Bog dolazi do
nas, ili, bolje rečeno, mi pronalazimo Boga upravo onda kada nam je najteže.
Ovo je jedan od najboljih Disneyevih filmova, koji nam šalje
mnogo jasnih, ali i mnogo skrivenih poruka. Meni je pomogao da bolje shvatim
život, a vama? Otkrijte to sami i pogledajte!
VAŽNA PITANJA, VAŽNI ODGOVORI
- Traje li dugo? Ne. Točnije, sat i 10 minuta.
- Mogu li ga gledati klinci? Ne da mogu, MORAJU! Film je namijenjen upravo njima.
- Muzika? Kao da slušaš koncert.Uistinu prekrasna!
- Ima li zločestih likova? Ne vidimo ih, ali znamo da su tu. A to su ljudi.
- Ima li sretan kraj? Naravno!
- Najbolji dio? Na početku, kada Bambi uči i suočava se s izazovima. Također najslađi dio.
Sutra gledamo "Petar Pan"!
Franka
No comments:
Post a Comment