Mali princ dolazi iz studija koji se ne uklapa u trenutni maraton Dreamworksovih crtića. Mislila sam da bi možda bilo dobro ostaviti ga "za poslije", ali na kraju sam ipak odlučila napisati vam nešto o njemu. Iz dva razloga - jer želim da ga svi pogledate i jer ovim putem mogu učiniti svojevrsni hommage žrtvama terorističkih napada u Francuskoj.
1943. u Francuskoj je izašla novela "Mali princ" koja će godinama kasnije postati treća najprevođenija knjiga na svijetu. Antoine de Saint-Exupery svoju je novelu ilustrirao neobično lijepim ilustracijama. Iako se čini kao štivo koje je predviđeno djeci, "Mali princ" je zapravo svojevrsna kritika modernog društva i u svojoj srži kritika odraslosti, svijeta odraslih i svega što ih razlikuje od djece.
Knjigu ste, vjerujem, svi pročitali. Bilo kao školsku lektiru, bilo kao štivo koje se čita "za dušu". Priča vam je poznata. Sigurno znate tko su Mali princ, Avijatičar, Lisica, Ruža...
Zato prelazim odmah na crtić koji odnedavno igra u kinima i još ga stignete pogledati. Prvo što morate znati je da crtić nije jednostavno cijela knjiga pretvorena u film. Uz radnju o Malom princu, crtić nam donosi još jednu posebnu radnju - o djevojčici i njezinoj majci te njihovom neobičnom susjedu. Posebno mi je lijep trenutak kad se te dvije radnje prvi puta susretnu kada susjed djevojčici pošalje stranicu priče koju piše. Na samo minutu djevojčica tada ulazi u potpuno drugi svijet, svijet u kakvom se nikada nije našla. Priča koja se odmotala nakon te prve stranice doista je posebna. I ako ste mislili da Mali princ nikada nije odrastao, varate se. U ovom ćete crtiću vidjeti odraslog Malog princa!
Uz priču koja ima moć gledatelja nositi kroz cijeli film, ono što me posebno oduševilo je i animacija. U studiju su se, naime, dosjetili koristiti dvije različite tehnike animacije. Moderna 3D animacija koristi se kada crtić priča priču o djevojčici, mami i njihovom neobičnom susjedu. Za priču o Malom princu korištena je stop animacija, odnosno jedna od najstarijih tehnika animacije (tom je animacijom, na primjer, animiran crtić Pingu). Moram iskreno priznati da je najveći minus koji bih dala ovom crtiću sinkronizacija na hrvatski. Znam, znam, grozna sam, ali stvarno sam se nadala da će bar jedno kino ponuditi crtić u originalnoj verziji, ili još bolje, na francuskom. Za one koji će sad pitati zašto me smetaju hrvatske sinkronizacije - zato što svaki crtić sinkronizira istih 20 ljudi već 20 godina.
Već sam spomenula da sam crtić gledala sa svojim sedmogodišnjim bratićem, Petrom. Kad sam ga nakon filma pitala koji mu je najbolji dio, rekao je: "Onaj sa zvijezdama."
Morat ćete pogledati crtić ako želite znati na koji je dio mislio, ali reći ću vam samo da sam mu iskreno odgovorila kad sam rekla: "I meni!"
Tu dolazimo do onog što je vrlo vjerojatno poanta cijelog filma - smanjivanje razlike između djece i odraslih, odnosno, smanjivanje razlika u pogledu na svijet. Dok su se mene u crtiću dojmile Lisičine rečenice koje još iz knjige pamtim kao najdublje i najistinitije, Petra se dojmio let avionom i putovanje od asteroida do asteroida iako me u jednom trenutku, na sav glas, naravno, informirao da "nije moguće da se još nisu ugušili u svemiru".
U crtiću pak je situacija obrnuta. Djevojčica se ponaša kao odrasla osoba, a naučila je biti dijete od svog neobičnog susjeda koji ni u svojoj starosti nije zaboravio što je djetinja znatiželja, radost, jednostavnost i iskrenost. Upravo je to najglasnija poruka ovog crtića. Kad je djevojčica rekla da neće nikada odrasti, Avijatičar joj je kratko objasnio: "Nije problem u odrastanju, nego u zaboravljanju."
Želim vam, dakle, da odrastete, ali da nikada ne zaboravite čemu ste se veselili u djetinjstvu, čega ste se bojali, kako ste birali prijatelje, kojom ste brzinom opraštali...
I ne zaboravite - "Samo se srcem dobro vidi. Ono bitno, očima je nevidljivo."
No comments:
Post a Comment