Thursday, 16 March 2017

Onaj s Moanom - za naš drugi rođendan

Iza nas je dugačka pauza. Uvijek se nekako teško vratiti nakon dugačkih pauza i moram priznati da sam nekoliko puta pomislila da možda i nema smisla vraćati se pisanju ovog bloga. Onda sam u razgovoru s jednom divnom osobom dobila odgovor da je blog živ koliko i osoba koja ga piše. Razvija se s njom, ima svoja dobra razdoblja i ona lošija. Na kraju krajeva, uvijek je lijepo znati da iza riječi na blogu stoji neka osoba koja živi svakodnevicu sličnu našoj. A u moju se svakodnevicu uselilo puno radno vrijeme i smjene koje mi ponekad ne ostavljaju previše vremena za kreativnost. Franka je marljiva u školi i izvan nje. Za crtiće nemamo više toliko vremena kao nekad. Maratoni gotovo i ne dolaze u obzir. Ali možda je baš to ono što naš blog čini živim. Svakome bi nakon nekog vremena dosadile iste teme i isti uzorak. Promijenile su nam se životne okolnosti, a s njima i mi. A s nama, negdje na rubu naše svakodnevice - i naš blog.
No danas slavimo drugi rođendan i prisjećamo se naših početaka i onog prvog ambicioznog Disney maratona. Za vas sam pogledala jedan od najnovijih Disneyjevih hitova, a spremamo vam još postova jer ipak s dvije godine ovaj blog više nije beba.

2016. godina predstavila nam je novu Disney princezu - Moanu (ili Vaianu u hrvatskim kinima, ali o tome nešto kasnije). Nakon uspjeha crtića “Frozen” iz 2013., Moanu smo nestrpljivo čekali. U kinima se crtić počeo prikazivati 14. studenog, ali uspjeh poput Anninog i Elsinog je izostao. Budući da se u filmskoj industriji sve mjeri novcem, spomenut ću da je Frozen u istom razdoblju zaradio gotovo trostruko više od Moane, ali meni je važnije mjerilo to što se Anna i Elsa još uvijek mogu naći na svakakvim proizvodima u gotovo svim trgovinama, dok Moanu ne susrećemo gotovo nigdje.
Moana je, usprkos nešto manjem uspjehu, ipak još jedan Disneyjev hit. Za početak, evo fotke i krećemo.






Priča o Moani počela je još 1989. kad se u kinima počela prikazivati “Mala sirena”. Zašto, pitate se. Jer je Malu sirenu i Moanu režirao redateljski duo: John Musker i Ron Clements. Mala sirena tako je postao prvi u nizu uspješnih crtića dvojca Musker i Clements, a nakon njega sljedili su “Aladdin”, “Hercules” i “Princeza i žabac”. Ovaj dvojac često svoje crtiće smješta u kontekste različitih kultura (“Mala sirena” djelomično je obogaćena jamajkanskom kulturom; “Aladdin” se rodio iz kulture država bliskog istoka, a crtić “Princeza i žabac” očarao nas je glazbom i čarolijom New Orleansa i američkog juga) pa je tako i Moana izrasla iz kulture i bogate povijesti polinezijskih naroda i otoka.
Svi glumci koji posuđuju glasove u originalnog verziji crtića su polinezijskog podrijetla: 16-godišnja Auli’i Cravalho koja daje glas Moani, rođena je na otoku Kohala koji pripada havajskim otocima; Dwayne “The Rock” Johnson, u crtiću Maui, vuče korijene sa Samoe, polinezijske otočne države.
Gotovo sva imena preuzeta su iz maorskog, havajskog i samoanskog jezika: Moana znači “ocean” ili “plavo”, dok nam je ime Maui već poznato jer se drugi po veličini havajski otok tako zove.
Kad se već bavimo imenima, vraćam se na hrvatski naziv crtića i ime glavne junakinje. Oni koji redovito čitaju moje postove znaju da hrvatske sinkronizacije nemaju posebno mjesto u mom srcu. Ne volim ih. A ne volim ni hrvatske prijevode, kako fora u crtićima, tako ni prijevode naslova. No s Vaianom, izgleda, nisu imali puno izbora. Iako nekog službenog objašnjena nema, najizglednije je da se zbog autorskih prava u većini europskih država ime Moana nije smjelo koristiti. Zbog toga je Disney ponudio drugo ime - Vaiana. Ono u prijevodu s maorskog znači "svježa voda" pa se opet na neki način uklapa u temu crtića. Zbog toga su originalno snimljene dvije originalne verzije sinkronizacije.

Moana je kći poglavice izmišljenog polinezijskog otočnog naroda Motunui. Iako žive na otoku, stanovnicima nije dopušten izlazak na more. Drže se obale, odnosno grebena koji okružuje  otok.
Kad zalihe hrane na otoku postanu male, Moana u nastojanju da pomogne otkriva da su otočani nekad bili putnici, gradili brodove i putovali morem u potrazi za dobrima.
Zbog bakine priče o zlom biću Te Kau koji je bacio kletvu na otoke, Moana odlazi na put otvorenim morem u potragu za polubogom Mauijem koji jedini može skinuti kletvu.
Našavši Mauija, Moana shvaća da je imala prevelika očekivanja od njega te na kraju odlučuje sama privesti kraju svoju misiju.

Moana je prekrasan crtić, ali nije me previše oduševio. Očekivala sam više, pogotovo kad je u pitanju glazba. Osim naslovne pjesme "I am Moana" koja je između ostalog bila nominirana za Oscara, glazbom je ovaj crtić gotovo podbacio. Zanimljiv glazbeni broj je pjesma raka Tamatoe, ali iako je slušljiva, dobra i zanimljiva, ta se pjesma nikako ne uklapa u temu ovog crtića.



Bez obzira na to, ono što ovaj crtić diže u svakom pogledu jest njegova animacija. Ovo je prvi crtić dvojca Musker-Clements napravljen u 3D animaciji, a kao svojevrstan hommage crtićima koji su ih proslavili, pobrinuli su se da se u crtiću pojavi i klasična 2D animacija. Njome su animirane Mauijeve tetovaže.
Prekrasne scene pod morem, prekrasni likovi i čarobni krajolici ono su što animaciju ovog crtića čini posebnom. Ponekad se gledajući ovako čudesno animirane crtiće sjetim svih onih ljubitelja animacije i bude mi žao što više nisu s nama i što propuštaju ovo zlatno doba animacije.

Još jedna stvar u kojoj crtić nije podbacio su prekrasne scene interakcije likova i dočaravanje polinezijske kulture. Mnogo likova ponosno pokazuje svoje tetovaže, nije neobično što će poglavičina kći nasljediti ulogu vođe, a posebno je lijepa scena Moanine bake na samrti. U toj sceni prikazan je neobično dirljiv običaj polinezijskih naroda, takozvano "dijeljenje daha". Ponekad, kako bi iskazali bliskost s drugom osobom, ljudi se jedno drugome približe licima, zatvore oči i jednostavno dišu. Ovom prekrasnom gestom iskazuje se privrženost i dubok odnos s nekom osobom, bio to supružnik, prijatelj, ili u Moaninom slučaju - baka.



Na kraju, svakako bih voljela da pogledate Moanu. Znate da  nikada ne mogu napisati post bez glavne poruke crtića. Pišući ovaj post, čitala sam intervju s redateljskim dvojcem i posebno me se dojmila rečenica kojom su dočarali život na polinezijskim otocima: "Za ljude na otocima ocean je ono što spaja otoke, a ne ono što ih razdvaja."
Potaknulo me na razmišljanje o svemu što nas razdvaja kao ljude. Ponekad smo se spremni razdvojiti čak i zbog ljubavi jer je to ono što je lakše, umjesto da se usprkos svim zaprekama uvijek iznova jedni s drugima spajamo. Želim vam da gledajući Moanu otkrijete svoju hrabrost i ne bojite se boriti se za ono što volite.

Do skora!

Paula

No comments:

Post a Comment