Bok svima!
Danas gledamo crtić o biblijskoj priči o Mojsiju - "Princ od Egipta". I ovaj crtić odiše duhom vjere, stoga ga mogu i trebaju gledati pripadnici svih religija.
Pretpostavljam da ste se dobro upoznali s Josipom. Radnja
Knjige Izlaska događa se 400 godina nakon završetka Knjige Postanka. Zato neka
vam ne bude čudno što se prekrasni završetak crtića o Josipu pretvorio u zastrašujući
početak crtića o Mojsiju. Nadam se da ćete i vi pogledati ovaj crtić i uživati
u prekrasnoj priči o najvećem starozavjetnom proroku.
Crtić počinje pjesmom koja nam dočarava život hebrejskih
robova u Egiptu. Odmah zatim slijedi i poznata scena u kojoj Mojsijeva majka
spašava Mojsija od egipatskih noževa stavljajući ga u košaricu koju pušta u
rijeku Nil. Mojsija kasnije nalazi faraonova žena (u Bibliji faraonova kćer) i
uzima ga kao svojega sina.
Dok traje pokolj nevinih, jedna žena uzima dijete koje je
našla u rijeci kao svoje. Ona ne gleda je li to dijete Hebrej ili Egipćanin,
rob ili princ. Njezina je ljubav dovoljno velika i čvrsta da pruži pomoć bilo
kome. Možda ovo nije rat, ali iz ovakvih događaja možemo izvući dobru pouku. Na
čijoj biste bili strani u ovom crtiću? Biste li stajali uz Hebreje? Naša
savjest nam govori da stanemo uz nevine. Ali tada zaboravljamo što se događa s
druge strane. Uvijek ukazujemo na onu ljubav koja vlada na „našoj strani“. Ali
iza zida mržnje ne vidimo ljubav s druge strane. Da, s druge strane isto vlada
ljubav. Ljubav koja može biti bezuvjetna. A ako ljubav postoji, onda se ona
bori za mir.
Mojsije je odrastao zajedno sa svojim „bratom“ Ramzesom. Oni
žive u raskoši i bezbrižnosti. Ipak, Mojsije, uz sve svoje gluposti, nije
zaboravio na svoju savjest. Iako je pomalo nemaran, njegovo je srce puno
dobrote.
Nakon što Mojsije upozna svoju sestru Miriam i brata Arona,
u njemu se budi osjećaj koji nikada prije nije osjetio. U njemu se bude
pitanja. Mojsije osjeća da ima nešto više od njegovog raskošnog života da želi
nešto više od „svega što je ikad želio“. Mojsije ide na put koji mu otkriva
njegovu prošlost i odgovore na mnoga pitanja.
Sljedećeg dana, Mojsije ubije jednog Egipćanina koji je
bičevao hebrejskog roba. Ne mogavši podnijeti svoj grijeh, Mojsije bježi.
U pustinji pronalazi obitelj nomada koji ga primaju kao
svoga. I ovdje crtić stvarno pokazuje svoj pravi sjaj. Jer ovaj je dio uistinu
vrijedan suza. Jitro, veliki svećenik Midije, poziva Mojsija na večeru kao svog
počasnog gosta. Mojsije kaže da nema ničega zbog čega bi trebao biti počašćen.
Ali Jitro mu dokazuje suprotno govoreći kako nije mala stvar što je spasio
njegove kćeri. I tada dolazi pjesma koja nam svima govori da nema veze ako smo
mali ili veliki. Svi smo mi važni za Božji plan. Nemojmo gledati na svoj život
kao obavezu, već kao na dar. Jer svaki od nas ima život. Bilo da smo kraljevi
ili radnici, naši životi jednako vrijede i jednako su važni za svijet. Da mene nema u svijetu onda ovo ne bi bio
svijet kakav danas poznajete. Možda vam je to čudno, možda mislite da je to
nevažno. Možda mislite da život jednog čovjeka ne čini nikakvu razliku. Varate
se. Jer ako na ovom svijetu ima oko sedam milijardi ljudi, onda je to sedam
milijardi darova. Da, vaš život je važan.
Pokušajte shvatiti da ste vi čovjek. Ne, ne samo
čovjek. Vi niste mačka ili pas ili puž. Vi imate nevjerojatan dar razuma. Na Zemlji je umjesto vas mogla završiti još jedna mačka. Ali nije. Na Zemlji ste sada vi, vi ste odabrani.
Vjerojatno ste čuli i za priču o Mojsiju i gorućem grmu.
Iako je crtić tu malčice pretjerao (ali to je tek moje mišljenje), sakrio je još jednu prekrasnu pouku.
Problem sam vidjela u tome da je Val Kilmer, glumac koji
posuđuje glas Mojsiju također glumio i Boga. To mi nikako nije pasalo jer sam
smatrala da glas Boga treba biti dubok i moćan. Bila sam u krivu. Jeste li
ikada čuli takav dubok, snažan glas koji je dolazio s nebesa? Ne? Ali sigurno
ste čuli onaj mali glas u sebi, vaš glas, koji vas poziva na ono što je dobro.
Možda vas je jednom pozvao da nekome pomognete, možda vas je jednom pozvao na
molitvu. Možda vas je jednom tješio. To je Božji glas. Bog se jako voli igrati
skrivača. On vam neće vikati gdje je. Sami ćete ga morati naći. Bog se također
voli igrati „grupa traži grupu“. On je jedna grupa, a vi druga. Vi ga morate
tražiti, a on vam crta „strelice“, znakove koji vas usmjeravaju prema njemu. Možda
nekad te znakove i ne slijedimo, ali na kraju se, uz Njegovu pomoć uvijek do
njih vraćamo. Vidite, Bog jako voli igrati igre s nama jer smo mi Njegova djeca. A kad su već
djeca u pitanju, onda vam mogu reći da i ona, na neke svoje posebne načine,
znaju jako dobro slijediti onaj Božji glas u njima. Djecu treba pustiti da
slijede taj glas. A kad imaju nešto za reći,
slušajte ih. Tko zna, možda čujete baš taj Božji glas koji je želio izaći.
Zanimljivo je kako su nekad dva bliska brata mogla biti
odjeljenja tek različitim mišljenjima. Jedan kaže „pusti narod moj“, a drugi
neprestano odvraća s „ne“. Koji je od njih u pravu? Lako je reći Mojsije. Niti
jedan čovjek, niti jedan narod ne bi smio biti rob. Ropstvo još i danas postoji
i jako je dobro prikriveno. Protiv ropstva se trebamo boriti. Ali Mojsijevo je
vrijeme bilo drugačije. Onda su robovi i ropstvo bili nešto normalno. Kažem li
da je to dobro? Naravno da ne! Ali to je utjecalo na način razmišljanja ljudi
onda.
Mojsijeve promjene u načinu razmišljanja vidimo jasno kroz
cijeli crtić. Ali Ramzesove su nam prikrivene. Odjednom se iz brata pretvorio u
neprijatelja. Ipak, ima jedan trenutak iz kojega možemo izvući mnogo toga. Trenutak
u kojem Ramzes kaže da „ne želi biti slaba karika“ u lancu moćne dinastije.
Ramzes je postao vođa naroda. On brine za svoj narod baš kao i Mojsije brine za svoj. Ramzes
nije sebičan. Što se njega tiče, mogao je pustiti Hebreje i prisiliti Egipćane
da mu budu robovi. Ali nije. Ramzes brine za svoj narod i želi očuvati moćnu
državu čije temelje su postavili njegovi preci.
S druge strane imamo Mojsija koji isto želi dobro za svoj
narod, koji isto želi izgraditi tvrđavu vjere na Božjim temeljima.
U mnogim crtićima se susrećete sa zlotvorima koji su
jednostavno zli i to je sve. Ali ja smatram da Ramzes nije negativac u ovom
crtiću. On je osoba čija se mišljenja uvelike razlikuju od mišljenja našeg
glavnog lika. Ali niste li se s time susreli i u svakodnevnom životu? Možda ima
ta jedna osoba čija su mišljenja toliko drugačija da ju gotovo više ne
doživljavate kao osobu, već kao negativca, antagonista. Ali ta osoba jest osoba. Pokušajte pogledati kroz njezine
oči.
Došli smo i do kraja crtića i one prekrasne poruke nade. Ono
što mnogo puta čujemo u crtiću jest „molitva“ i tvrdnje da ju Bog „nije
uslišao“. (Dobro, kažu da je na kraju i uslišana, ali…) Molitva je djelić naše
duše, našeg vremena koje smo uputili Bogu. Bog uvijek uzima taj djelić koji smo mu dali
i s njim čini ono što je najbolje za nas.
Nekad će našu molitvu uslišati, nekad ne. Ali zapamtite da nikada niste molili
uzalud. Bog se pobrinuo da vaša molitva ima smisao. Možda ste molili za nečije
ozdravljenje, a ta je osoba ipak umrla. Ali na drugom kraju svijeta, jedna je
osoba ozdravila upravo zbog vaše molitve. Ako vas to ne tješi, onda vam više
ništa ne mogu reći.
Na kraju, Mojsije i Bog su (uz neprestanu međusobnu pomoć),
uspjeli izbaviti Hebreje iz ropstva. Čuda se događaju kad vjeruješ. Ali prvo
trebamo vjerovati. A zašto vjerujemo? Ne znam za vas, ali ja vjerujem jer se
događaju čuda. Ja, ti, svi ljudi, cijela priroda, cijela Zemlja, cijeli svemir
– sve su to prekrasna čuda.
Koje god ste religije, zapamtite ovu poruku. Čuda se događaju. Vjerujte u čuda. Gledajte na svijet dječjim očima jer za djecu je svaki novi dan čudo.
Koje god ste religije, zapamtite ovu poruku. Čuda se događaju. Vjerujte u čuda. Gledajte na svijet dječjim očima jer za djecu je svaki novi dan čudo.
Ovo je uistinu veliki crtić i to ne samo zbog mnogih poruka
koje nam daje. Ekipa koja je radila na crtiću savjetovala se s oko 600 vjerskih
stručnjaka kako bi crtić bio što točniji. A za scenu u kojoj se Crveno more
dijeli, koja traje 4 minute, bilo je potrebno deset animatora i dvije godine da
bude dovršena. Također, to je onda bio i najskuplji animirani film ikada
napravljen, a prestigao ga je tek „Final Fantasy“ u 2001. godini.
Neka vam ne bude teško pogledati ovaj crtić jer je pravo
remek djelo. Uz izvrsnu animaciju, prekrasnu glazbu i očaravajuću glumu, crtić
obiluje i prekrasnim porukama za sve ljude. Nadam se da ćete vi, a i ja s vama,
polako ali sigurno prihvaćati te poruke u svoj život.
Do čitanja!
Franka
Do čitanja!
Franka
No comments:
Post a Comment